Učitavanje...


Aktualno

20.05.2020.

Povratak u kazalište!

Poštovana publiko, s velikim veseljem vas obavještavamo da Kazalište lutaka Zadar napokon otvara svoja vrata! Tijekom protekla dva mjeseca u suradnji s Gradskom knjižnicom Zadar čitali smo za vas i vaše najmlađe priče i slikovnice, te se nadamo da smo vam bar malo uljepšali boravak u kućama. A sada povratak u kazalište! Ove nedjelje, 24.5., u 11:00 sati pogledajte predstavu "Bio jednom jedan...".

20.05.2020.

Kupovina ulaznica i mjere zaštite od širenja virusa COVID-19

U skladu s preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za sprječavanje zaraze bolešću COVID-19 tijekom održavanja profesionalnih umjetničkih izvedbi, kulturnih programa i manifestacija molimo Vas da: - svoje ulaznice kupujete on-line - rezervacije vršite telefonski na broj 099/495-1499 - prilikom ulaska u Kazalište dezinficirate ruke - za vrijeme boravka u Kazalištu poštujete preporučeni fizički razmak između osoba od 1.5 metra - pratite upute kazališnih djelatnika vezano za redoslijed ulaska i izlaska iz dvorane - ne dolazite ako imate povišenu tjelesnu temperaturu (višu od 37.2 °C), ako se osjećate bolesno ili imate bilo koje znakove bolesti. Broj ulaznica je ograničen, a numeracija na ulaznici ne mora odgovarati dodijeljenom mjestu sjedenja u skladu s mjerama zaštite.

12.04.2020.

Sretan Uskrs!

Sretan i blagoslovljen Uskrs žele vam djelatnici Kazališta lutaka Zadar!

21.03.2020.

Svjetski dan lutkarstva

Pod ovogodišnjim motom "Together for Peace" danas se diljem svijeta slavi Svjetski dan lutkarstva! Iako su kazališta diljem svijeta zatvorena, zajedno se trudimo nastaviti s našim radom preko društvenih mreža. Kazalište lutaka Zadar vam od srca želi sretan današnji dan, te vam poklanja predstavu "Karlson s krova"! Predstavu možete pogledati putem linka: https://youtu.be/lapr-7PXa1Q

20.03.2020.

Svjetski dan kazališta za djecu i mlade

Danas se diljem svijeta slavi Svjetski dan kazališta za djecu i mlade. Ove godine bez publike i programa, prenosimo vam poruke koje su za mlade napisali Dario Harjaček i Yoshi Oida. Danas se diljem svijeta slavi Dan kazališta za djecu i mlade. Slavi, ponovit ću tu riječ jer možda ona upravo najbolje opisuje ono što kazališni čin zapravo jest – slavlje. Kazališna je predstava događaj koji izmiče stvarnosti. Ona je pukotina u vremenu u kojoj se sva vremena i svi prostori predaju nekoj nepredvidivoj logici. Zato često kazalište uspoređujemo sa snom. I san, kao i kazališna predstava započinje (uglavnom) iz mraka. Mrak obilježava početak slobodne volje naše mašte da stvari vidi drugačije, da činjenice, događaje, ljude, pse, ptice, riječi posloži u samo sebi svojstvene, zaigrane vrtloge. Slavlje podrazumijeva još jednu stvar – a to je bliskost. Teško je slaviti u samoći. Kazalište ne podnosi samotnost. Ono živi od zajedništva. Kazalište je umjetnost trenutka i da bi se predstava mogla odvijati iz trenutka u trenutak, nužno je da svaki kotačić predstave ima vjeru u zajednički čin. I zato bih volio da u ovoj poruci povodom Dana kazališta za djecu i mlade, pokušam osvijesti svim mladim gledateljima kako čarolija kazališta počiva na mnogim vama nevidljivim ljudima. Kada se nakon čitanja ove poruke ugase svjetla, jedan će majstor rasvjete upravo hrabro odvojiti sve nas od naše svakodnevice, kad čujete prvi glazbeni broj, morate znati da je ton-majstor to napravio na sekundu točno i tako omogućio glumcima da sigurno kroče začaranom stazom predstave. Kada pogledate oko sebe, shvatit ćete da sjedite u očišćenoj dvorani koju su za vas uredile vrijedne čistačice – one iste čistačice koje su se možda, za vrijeme proba, uvukle u gledalište i svojim diskretnim reakcijama ohrabrivale glumce na sceni. Ne zaboravimo i domare koji su se pobrinuli da vam u dvorani ne bude hladno, ali ni prevruće, niti garderobijerke koje su glumcima pripremile kostime. Ne zaboravimo ni scensku tehniku koja je prije predstave crnu rupu pozornice pretvorila u čarobni prostor kojim će hodati priča, ne zaboravimo ni inspicijente koji će poput dirigenata uskladiti ulaske i izlaske glumaca na scenu. I svi ti ljudi ovdje su upravo sada, skriveni od naših očiju da bismo mogli uživati u veličanstvenosti kazališne iluzije, iluzije koja se događa pred nama, neposredno i neponovljivo. Kroz godine rada u kazalištu, najviše me fascinira upravo to što toliko rijetko nailazim na ljude koji tek „odrađuju svoj posao“. Kazališta su mjesta prepuna ljubavi. Ta je ljubav preduvjet da se publici ponudi ono bez čega je svaka predstava bezvrijedna – a to je iskrenost. U kazalištu često koristimo termin – „prelaženje rampe“. Taj termin označava vještinu glumaca kojom čine da publika povjeruje njihovoj izvedbi. Grubo je to sad rečeno – „prelaženje rampe“ prvenstveno je termin srca. Da bi slavlje zvano kazališna predstava ispunila svoju svrhu, glumac mora podići rampu svojeg srca u nadi da će gledatelj učiniti isto. U iskrenoj nadi da je sve spremno za taj trenutak, predlažem da se ugasi svjetlo pa da svi zajedno odemo u vremenski procjep zvan predstava kako bi tamo razgovarali srcem. Srdačan pozdrav Dario Harjaček „Kad sam bio dijete, od samog rođenja, oponašao sam svoje roditelje cijelo vrijeme i tako sam se razvijao. Kako hodati, kako jesti i kako govoriti – sve sam to naučio oponašajući svoje roditelje. Kad sam bio dovoljno star za to, naučio sam ići u kazalište, kamo su me vodili moji roditelji. Za mene je kazalište bilo zemlja magije. Spušteni zastor bio je prvo što biste vidjeli kad ste ušli u kazalište. Sjećam se kako sam napeto čekao da se zastor podigne, pitajući se što se krije iza tog spuštenog zastora. Kad se zastor konačno digao, ukazao se svijet snova što su ga stvarale kulise, svjetla i kostimi. Jednom je to bio prizor stvoren tako da izgleda kao nešto iz stvarnog svijeta, a ponekad čudesan krajolik, nemoguć u stvarnom svijetu. Bili su tu izvođači u najrazličitijim kostimima, plakali su, smijali se, pjevali i plesali. Za vrijeme pauze čulo se lupanje i žamor. Ako je kazalište bilo maleno, a ja sjedio u prvom redu, mogao sam malčice podići zastor i zaviriti ispod njega. Iznenađivala me brzina kojom se scena mijenjala zbog velikih kulisa koje su vukli uokolo i razmještali. A zatim, kad bismo se vratili kući, igrao bih se oponašajući glumce. Najviše sam volio biti samuraj. Nacrtao bih si muževne obrve, napravio periku, zgrabio mač od bambusa i s prijateljima se igrao borbe mačevima. Kad sam krenuo u sedmi razred, već sam izrađivao makete pozornice: okretnu pozornicu, pozornicu s rasvjetom od minijaturnih žarulja… I, naravno, pokušavao izvesti izmjene prizora. Na krilima tih iskustava iz rane mladosti pridružio sam se profesionalnoj kazališnoj družini. Ali tada nije postojao studij suvremenog kazališta. Otišao sam učitelju koji je bio stručnjak za tradicionalno kazalište i učio kazališne tehnike koje se tradicionalno prenose na nove naraštaje. U okvirima tradicionalnog kazališta, učiti znači oponašati sve što učitelj radi i truditi se da budeš isti kao učitelj. A onda sam jednog dana neočekivano dobio priliku raditi s Peterom Brookom. Na prvom smo satu radili improvizaciju, s čime se nikad prije nisam susreo. Kad mi je rekao da improviziram, nisam imao pojma što da radim pa sam počeo izvoditi pokrete koji su bili kombinacija svih onih tradicionalnih pokreta što sam ih naučio u Japanu. No Brook mi je jednog dana dao poruku na papiriću u kojoj je pisalo: „Prestani oponašati tradicionalno japansko kazalište.“ Bio je to pravi udarac, osjećao sam se kao da sam bačen u ogromni ocean sasvim sam. Nisam se mogao ni za što uhvatiti, bio sam kao olupina broda izložena na milost i nemilost valova. Ali u tom sam trenutku prvi put počeo razmišljati o stvaranju. Shvatio sam da moj posao nije tek reproducirati nešto što već postoji, kao što to čini tradicionalno kazalište, nego stvarati svoj izričaj. A stvarati ne znači stvarati nešto iz ničega, kao što to čini Bog, nego oponašati nešto što već postoji i zatim otići korak dalje. Na Van Gogha je utjecala škola Ukiyo-e, Picasso je bio nadahnut afričkom umjetnošću, a Miro kineskim pismom: sve je razvoj koji počinje od nečega što postoji otprije. Put koji sam izabrao vjerojatno je baš takav. Na početku svog životnog puta oponašao sve što sam vidio i čuo u kazalištu, a zatim sam se trudio napraviti korak više. A to me iskustvo odvelo na životno putovanje kroz kazalište i dalje od njega.” Yoshi Oida Japanski glumac, režiser i pisac koji živi i radi u Francuskoj.

19.03.2020.

Čitanje priča za djecu

Kazalište lutaka Zadar i Gradska knjižnica Zadar osmislili su suradnju s ciljem da našim najmlađima omogućimo da od kuće mogu poslušati i uživati u zanimljivim pričama i olakšati vrijeme boravaka u kućama. Također, i ovo je jedan od načina kojim možemo doprinijeti jačanju svoje zajednice i pokazati da smo tu jedni za druge. Naši glumci-lutkari čitati će slikovnice za djecu koje su odabrali i preporučili knjižničari Gradske knjižnice Zadar. Video snimke možete pratiti na YouTube kanalu Kazališta lutaka Zadar i to od ponedjeljka do petka u 18:00 sati, te u nedjeljom u 11:00 sati!

12.03.2020.

Odgoda predstave "Pazi što govoriš"

Sukladno preporuci Stožera civilne zaštite Zadarske županije, koji je na svojoj sjednici održanoj 12. ožujka 2020. godine donio preporuku za otkazivanje svih javnih kulturnih, sportskih i ostalih okupljanja u narednom razdoblju, odgađamo nedjeljnu predstavu "Pazi što govoriš" 15. ožujka 2020.

04.03.2020.

Premijera predstave "Pazi što govoriš", 4.3.2020.

Predstava "Pazi što govoriš" temeljena je na gotovo tri stotine godina staroj priči, Lashon Hara (Zli jezici), židovskog učitelja Baal Shem Tova, koja kaže da širenje glasina šteti onome koji govori, onome o kome se govori i onome koji sluša. Uzimajući osnovne tipove iz konteksta suvremenog življenja dobivamo dječje zaigranu beckettovsku predstavu. Beckettovsku jer se ne umanjuju posljedice nedjela, ali s tračkom nade koja donosi saznanje o istom. Redatelj: Vinko Radovčić Autori: Filip Jurjević i Vinko Radovčić Dramaturg: Filip Jurjević Skladatelj: Tomislav Pehar Scenografija: Vinko Radovčić, Robert Košta Scenski pokret: Alen Čelić Kostimigraf: Anita Goreta Oblikovatelj svjetla: Frane Papić Oblikovatelj zvuka i autor zvučnih efekata: Mate Petričević Ilustracija: Mario Javoran Igraju: Sanja Grgina, Dominik Karakašić, Gabrijel Perić, Josip Mihatov

06.02.2020.

Human Error

VEČERNJA SCENA KAZALIŠTA LUTAKA ZADAR 13. veljače 2020. u 20:00 sati Marija Šćekić: "Human Error" (18+) O PREDSTAVI Težište radnje usmjereno je ka čovjeku kao jedinom živom biću na planeti Zemlji koje je u konstantnoj potrazi za pravom istinom koja mu je u konačnici nedokučiva. Neurološka mjesta u tijelu zadužena za razumsko razmišljanje, ista su kao i ona zadužena za emocije, osjećaje i za preživljavanje. Ako je filozof Rene Descartes radikalno izjavio "mislim dakle jesam", a nekoliko stoljeća nakon njega neurolog Antonio Damasio ukoričio naslov "Descartesova greška" tvrdeći kako je razum zapravo samo emocija koja je evoluirala, Šćekić u predstavi " Human Error" vlastitim Tijelom kao misaono-tjelesnim instrumentom postavlja pitanja što je onda naše znanje i koja je stvarna istina naše spoznaje? Je li um ili razum jednako funkcionalan bez osjeta, emocija i osjećaja kao izrazito tjelesnih pojava? I to je ljudska greška, predstava o vječnoj polemici Uma i Srca, relativnosti ljudskog znanja, čovjekova sklonost greškama i učenju iz njih te stalna težnja prema istini i savršenstvu. Posebnost predstave je u koreografiji čiji je središnji motiv duga vrtnja plesačice na mjestu koja priziva istinu, ljubav, vječnost a simbolički prikazuje derviš, kolo, krug kao zanos religijskih plesova. Predstava je nastala u uskoj suradnji autorice i radiologa dr. sc. Milana Radoša s Hrvatskog Instituta za istraživanje mozga u Zagrebu (Poliklinika Neuron) i tvrtkom Byte Lab IT Embedded Inteligence iz Zagreba koji su za potrebe predstave izradili sustav bežičnih motion capture senzora ušivenih u kostim plesačice. O AUTORICI Marija Ščekić je koreografkinja, plesačica i osnivateljica Umjetničke organizacije Histeria NOVA u sklopu koje djeluje kao redateljica i nezavisna producentica. Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta za predstavu SJENA (2006) te Posebnog priznanja Europske Komisije za inovativni umjetnički izričaj i doprinos razvoju kulturnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj (2007). Suvremeni ples i koreografiju diplomirala na Sveučilištu Concordia u Montrealu gdje je pohađala i predmetnu nastavu iz područja planetarne geologije i elektroakustike što je znatno utjecalo na oblikovanje njene umjetničke vizije. Njenu karijeru krase mnogi autorski projekti i interdisciplinarne suradnje uključujući rad u Ansamblu LADO kao plesni pedagog te kao voditeljica OŠ za balet i suvremeni ples u Šibeniku. Začetnica je vertikalne plesne umjetnosti u našoj zemlji te sunositeljica Vertical Dance Forum međunarodnog projekta. Od 2016.godine živi u Zadru gdje osniva i vodi Školu prirodnog pokreta i nastavlja suradnju sa fokusom na međunarodnu plesnu scenu.

30.01.2020.

Salierov Cabaret

VEČERNJA SCENA KAZALIŠTA LUTAKA ZADAR "Salierov Cabaret" Riječ je o autorskom projektu koji je ujedno bio i diplomski ispit iz glume Gabrijela Perića na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Projekt je inspiriran radom australskog glumca Nevillea Trantera koji je osnivač nizozemskog kazališta lutaka Stuffed Puppet Theatre. Oblikovanje i izrada lutaka: Tončica Knez Mentori: izv. prof. art. Tatjana Bertok-Zupković doc. art. Tamara Kučinović Foto: Kristijan Cimer Glumi: Gabrijel Perić


Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske SLUK - Zadar





Gdje smo?

Sokolska 1, 23000 Zadar,
Hrvatska

Tajništvo: 023/319-181
Marketing: 099/4951-496, 023/319-181
Tehnika: 099/4951-498
Fax: 023/311-122
E-mail: marketing@klz.hr, tehnika@klz.hr, tajnistvo@klz.hr
OIB: 05876658632


Dobrodošli na stranice Kazališta lutaka Zadar, vaš vodič u svijet čarolija!

Radno vrijeme blagajne:
Četvrtkom: 10:30 - 12:30 sati
Petkom: 10:30 - 12:30 sati
Sat vremena prije početka predstave
Blagajna telefon: 023/318-304

Cijena ulaznice: 25 kuna