Branko Stojaković rođen je u Zadru 21. listopada 1937. Njegovu likovnu darovitost vrlo je rano uočio dr. Vjekoslav Maštrović koji ga je preporučio zadarskome Kazalištu lutaka. Tu je od 1955. do 1960. radio honorarno, pohađajući istodobno likovni tečaj što su ga u to doba u Zadru vodili ak. slikar Alfred Petričić i akademik Ivo Petricioli. Godine 1960. postao je stalnim članom umjetničkoga ansambla Kazališta lutaka u Zadru. Taj je angažman prekinuo samo od 1980. do 1988. kada je djelovao kao samostalan likovni umjetnik. Jamačno nije bilo lutkarskoga kazališta u bivšoj Jugoslaviji u kojemu nije likovno opremio bar jednu predstavu. Surađivao je s kazalištima lutaka u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani, Mariboru, Beogradu, Podgorici, Rijeci, Osijeku, Šibeniku, Mostaru, Zrenjaninu, Subotici, Nišu, Svetozarevu, Slavonskom, Brodu Banjoj Luci i Varaždinu. Također je gostovao u Zilini (Slovačka), Reggio Emiliji (Italija), Lodžu i Bielsko - Bialoj (Poljska). Radio je u dramskim kazalištima Zagreba, Beograda, Zadra i Varaždina, te na televiziji i filmu. Često je izlagao na samostalnim i skupnim izložbama. Nagrađen je većim brojem strukovnih i društvenih priznanja. Bio je članom HDLU-a i ULUPUH-a. Umro je 21. lipnja 1992. u Zagrebu od posljedica teške prometne nesreće u Palešniku kraj Garešnice (na cesti Kutina - Virovitica). Pokopan je na gradskom groblju na Belafuži u Zadru.
Branko Stojaković